Osmaši – generacija 2008./2016.

8raz (4)

Nakon osam burnih godina još se jedna generacija osmaša oprostila od osnovne škole. Svečana priredba koju su pripremili za svoje učitelje, roditelje  i ostale goste održana je 21. lipnja 2016.

8raz (1) 8raz (8)

U ime svih učitelja, i u svoje osobno ime, ravnateljica Željka Škot zahvalila je osmašima na priredbi, čestitala im na postignutom uspjehu i poželjela da svi upišu srednju školu koju su odabrali. Učenicima koji su svih osam razreda prošli s odličnim uspjehom (5,00)  uručila je pohvalnice i nagrade Učiteljskog vijeća.

8raz (7) 8raz (6)

Nagrađeni su ovi učenici: Bruno Ban (8.a), Lucija Cvitak (8.a), Martin Penić Ivanko (8.a), Lucija Grbac (8.b), Leonora Rade (8.b), Sara Marija Radočaj (8.c), Antun Begedin (8.d) i Lara Paulić (8.d).

8raz_Luce 8raz (9)

Učenica Lucija Grbac proglašena je učenicom generacije zbog izvrsnih rezultata koje je tijekom osam godina postigla na mnogobrojnim natjecanjima iz raznih predmeta, a ponajviše zbog osvojenog 4. mjesta na ovogodišnjem Državnom natjecanju iz engleskog jezika. Svestrana Lucija redovito je vodila radionice na Kreativnim subotama i sudjelovala u svim važnijim projektima naše škole.

Nakon priredbe razrednici 8.a,b,c i d, Zlata Lukšić, Dean Žabčić, Tatjana Bednjanec i Vedran Šenk, svojim su učenicima uručili svjedodžbe, poželjevši im sreću u životu i dobar uspjeh u srednjoj školi.

Život je putovanje

Život je putovanje. Metafora koju mnogi često koriste kako bi slikovito prikazali nešto što se događa svaki dan.

Putujem i ja. Ali nisam siguran koliko mi se sviđa na mom putovanju. Trenutno stojim na raskrižju i osjećam se kao da još nisam položio vozački i ne razumijem putokaze koji mi „pomažu“ odabrati put da krenem dalje. Najradije bih se vratio u topao majčin zagrljaj, u vrijeme kada je bilo tako lako dočekati ljetne praznike, otići na more i bezbrižno uživati u ljetnom putovanju. Vratio bih se u večeri kada sam mirno zaspao ne bojeći se jutra i svjesnosti da sam još jedan dan bliže odluci kojim putem krenuti.

Ali povratka nema. Iza mene cesta je uska i moja ramena ne mogu više proći. Kao da se smanjila. Ili sam se ja proširio?

Dakle, ja moram dalje. Preda mnom su mnoga račvanja, a nakon njih još bezbroj drugih. Ne vidim dovoljno daleko da otkrijem koja cesta mi je najbolja, najravnija i najlakša za proći. A čak i kada pomislim da je jedna prilično ravna, nisam siguran račva li se opet i koliko puta. Svako račvanje donosi nove brige i nove odluke kamo krenuti. Ima li svaka cesta dovoljno mostova da prijeđem preko nabujalih i uzburkanih rijeka? Hoću li naći brod da me odnese preko mora, ako moja cesta završi na obali oceana? Hoću li imati snage prijeći preko prijevoja neke visoke planine koja mi se ispriječi na putu? Hoću li naći neko mirno prenoćište u kojemu ću skupiti snage za dalje? Kakvi ljudi žive uz te ceste? Hoće li me prihvatiti ako se umorim i odlučim ostati? Hoću li naći neku kapelicu ili crkvu da me utješi kada budem žalostan?

U ovome trenutku vrti se svijet oko mene. Trebao bih biti radostan jer imam izbor. Mogu biti sve što želim. Mogu poći kojim putem želim. Zakoračim i zastanem. Znam da ću vrlo brzo napraviti prvi korak, pa još jedan i još jedan i još…

Ali ipak zastanem, osvrnem se i pogledam unatrag, još jednom, u sretno djetinjstvo. Mahnem i zakoračim na cestu prema sutra i svom životu.

Jure Šebalj, 8.a