Sedmaši u Istri

Živopisna unutrašnjost  u dolini rijeke Mirne, malena naselja u kamenu visoko na brdima i blizina morskog plavetnila, neki su od razloga zbog kojih su i sedmaši odabrali Istru kao odredište svoje proljetne terenske nastave.

Krenuli smo autobusima u rano sunčano jutro 24. svibnja. Pripremili smo se za sve moguće vremenske prilike , jer prognoza vremena nije baš bila optimistična. Kišobrani, kabanice ali i kupaći kostimi- sve je bilo spremno u ruksacima (o hrani da i ne govorimo).  No, imali smo sreće, dan je bio idealan za putovanje, niti pretopao, niti hladan. Baš kako treba da sve bude savršeno!

 

Nakon Učke ubrzo smo skrenuli prema našem prvom odredištu-Humu, najmanjem gradu na svijetu. Vozeći se uskom, krivudavom cestom promatrali smo Aleju glagoljaša, niz od jedanaest kamenih spomenika postavljenih u čast slavenskom pismu glagoljici. Gradska vrata Huma posljednje su obilježje Aleje glagoljaša. Šetnja jedinom kamenom ulicom od desetak minuta zapravo je turistički obilazak grada u kojem živi oko tridesetak stanovnika. Dobar znak je da smo vidjeli i dječje igralište, što znači da u gradu ima male djece i se mlađi ljudi ipak odlučuju ne otići odavde.

 

Put nas je dalje vodio dolinom rijeke Mirne poznatoj po tartufima, prema Motovunu, gradu Velog Jože i najstarijoj istarskoj utvrdi.  Smješten visoko na brdu dominira dolinom i ponosno se izdiže iz bujne vegetacije. Nekima je pravi izazov bio uspon kojeg smo morali savladati od parkirališta do vrha brda. Lako se moglo zaključiti koliko je tko radio na fizičkoj kondiciji tijekom zimskih mjeseci, pa su i pale neke odluke  o promjeni životnog stila. Obećanja, obećanja……! I najvećim gunđalima i skepticima ipak se oteo uzdah oduševljenja kada su se uspeli na gradske zidine odakle puca veličanstven pogled na čitavu dolinu i okolicu. Petnaestak minuta znojenja ipak nije bilo uzalud.

 

Nakon kraćeg odmora nastavili smo put prema obali. Sada već pomalo umorni, najviše od svega željeli smo osvježenje u moru. Kada se iza oblaka pomolilo sunce, nitko sretniji od nas! Nakon iskrcavanja u Poreču žurnim korakom pohitali smo do gradske plaže gdje je sve već spremno za novu ljetnu sezonu. Uređena plaža, borova šuma, slastičarne, štandovi i skakaonica! Ostvarenje svih snova, sve za čime smo čeznuli  bilo je nadohvat ruke. Nakon dvosatnog uživanja bili smo opet spremni za šetnju Porečom i razgledavanje centra grada.

Kasno poslije podne krenuli smo prema Karlovcu. U autobusu kao i obično- zabava, gledamo tko je što kupio, moramo pojesti sve što je ostalo i kako kažu učiteljice, previše galamimo. Grla su nam već promukla, ali ne posustajemo.

Stižemo u Karlovac i dočekuje nas kiša. Ma koga sad briga !

Napisale: Ita Benčić i Ema Bekić, 7.a