Terenska nastava 6. razreda

U okviru svoje prve terenske nastave u 6. razredu učenici 6.a i 6.b posjetili su Zagreb 16.10.2018. Njihovi prijatelji iz 6. c i 6.d učinili su to dva dana kasnije.

Koja su sve mjesta posjetili i s kakvim su se utiscima vratili u Karlovac, pročitajte u sljedećim izvješćima:

Botanički vrt je muzej na otvorenom

Dana 16.10.2018. uputili smo se na terensku nastavu u Zagreb. Posjetili smo Botanički vrt. Podijeljeni u grupee krenuli smo u obilazak.

„Botanički vrt je muzej na otovrenome“ rečenica je vodiča, koja nam je dala uvid u ono što nas očekuje. Biljke u Botaničkom vrtu grupirane su po vrstama tako da smo, slijedeći evolucijski razvoj, prošetali vrtom, slušajući vodiča koji nam je na vrlo zanimljiv način i s puno ljubavi prema biljkama na koje smo nailazili, otkrivao tajne ove zagrebačke zelene oaze.

Najveći dio vrta zauzima arboretum, a sva su stabla obilježena malim pločicama s nazivima napisanim na latinskom i hrvatskom jeziku. Arboretum je osmišljen prema uzroru na engleske vrtove, s nepravilnim stazama.

 

Vidjeli smo i neke mutirane vrste i, osim botanike, upoznali i osnove genetike. Bilo je zanimljivo upoznati i žive fosile koji su postojali još u vrijeme dinosaura, poput ginka i australskog stribora. Naučili smo da postoje i tajna staništa tih biljaka u zemljama iz kojih potječu, štićena vojskom. Takve su biljke u Botaničkom vrtu ograđene kavezima koji ih štite od nesmotrenih posjetitelja. Te tropske biljke, koje se inače posebno štite u zimskim mjesecima, uspjele su napredovati i u našoj klimi, pa se može zaključiti da se klima toliko mijenja da ćemo uskoro u Hrvatskoj moći uzgajati banane, što nas je sve jako obradovalo.

 

Evo još jedne zanimljive činjenice koju smo saznali u Botaničkom vrtu,  zbog koje su pande vjerojatno jako sretne:  „Bambusi su trave i najbrže rastuće vrste u Aziji, koje rastu jedan metar na dan“.

Na kraju sm dobili uvid u ovaj tip institucije koja se bavi zaštitom biljaka i edukacijom o njima i nadamo se da ćemo ovakvu terensku nastavu što prije ponoviti jer ima još mnogo toga za vidjeti i naučiti. Napisao: Niko Cvitičanin

Kino Europa: Brailleovo srce

Nakon zanimljivog Botaničkog vrta, mi, učenici 6.a i 6.b razreda uputili smo se prema kinu Europa u Varšavskoj ulici. Dočekala nas je voditeljica i odvela u kino dvoranu. S razočaranjem smo primili obavijest da nema kokica, ali nakon što smo se udobno smjestili u fotelje s malim stolićem sa strane, i dobili dopuštenje da konzumiramo svoje grickalice i piće, raspoloženje se popravilo.

Film koji smo gledali zvao se Brailleovo srce, a govori o Marie, dvanaestogodišnjoj djevojčici koja boluje od genetske očne bolesti. Zbog silne želje da upiše prestižnu glazbenu školu, jer jako dobro svira violončelo, djevojčica pokušava sakriti svoju bolest od okoline pa čak i od svojih roditelja. U tome joj pomaže Viktor, dječak iz razreda koji je zaljubljen u nju i sanja o vlastitom bendu.  Malo po malo, Viktor postaje njezine oči, a Marie njemu pomaže oko školskog gradiva.

U filmu ima nekoliko napetih situacija, koje vam neću otkrivati nego preporučam da ih pogledate sami. Sve u svemu, film valja pogledati jer pokazuje snagu prijateljstva dvoje tinejdžera koji su spremni briti se protiv svih kako bi zaštitili jedno drugo. Napisala: Iris Vranić

 

Posjet Hrvatskom školskom muzeju

Kad je nas pedesetak nahrupilo u Školski muzej, voditeljice su odmah shvatile da bi bilo mudro podijeliti nas u skupine. Nakon što smo odložili ruksake, kišobrane i jakne krenuli smo u obilazak.

Muzej jeuređen na zanimljiv način, a voditeljice imaju pripremljenu priču za svaku prostoriju. Čuli smo da je nekad glavni predmet bio vjeronauk, te da se sportsko igralište zvalo „gombalište“, a sportska dvorana „gombaonica“. Učitelji su i u prošlosti koristili puno različitog pribora kako bi učenicima ZORNO objasnili nastavno gradivo. Vidjeli smo puno replika, ali i veliki broj originalnih stvari iz nekih davnih vremena. Najviše mi se svidjela replika učionice iz 19. st. gdje smo mogli sjesti u klupe i obući đačke kute, a oni neposlušni mogli su isprobati kako je to klečati na kukuruzu. Zavirili smo i u sobu Mate Lovraka, dječjeg pisca čija su djela obavezna u školskoj lektiri.

Posjet Hrvatskom školskom muzeju bio je zabavan i poučan. Napisao: Karlo Jakin

 

Muzej iluzija

Kad smo stigli na adresu Ilica 72, ljubazno su nas dočekale voditeljice i objasnile nam pravila ponašanja. Nema skakanja, vikanja i nespretnog rukovanja izloženim predmetima.

U Muzeju je bilo zanimljivih, ali i pomalo jezivih stvari, kao na primjer ljudi u slikama, lebdeća kocka i izobličena lica.

Na drugom katu su bile razne slagalice, infinity room, soba koja sve baca unazad, soba velikih i malih ljudi i trokutasta cijev u kojoj se vidi bezbroj malih sitnih ljudi ili stvari, ovisno o tome tko ili što zaviri u tu cijev.

Bili smo stvarno oduševljeni, stalno smo se došaptavali: vidi ovo, dođi ovamo, pazi ovo… Mnoštvo fotografija koje smo snimili govori da je većini nas ovo bio najbolji dio izleta i nadam se da ćemo ga ponoviti. Napisao: Leon Pupić