Dana 21. 9. 2017., u ranim jutarnjim satima, uputili smo se u Vukovar – grad koji je većini nas bio nepoznanica.
Nakon dugih pet sati vožnje autobusom, napokon smo stigli u grad heroja. Najprije smo posjetili Muzej vučedolske kulture gdje smo saznali kako su se ljudi doselili na ove prostore i kakvi su im bili običaji.
Nakon zanimljivog predavanja, smjestili smo se u bivšu vojarnu. Pomislili biste da to i neće biti najudobniji smještaj, međutim ogromna soba za nas tridesetero dodatno nas je zbližila, a kreveti su nam pružili nevjerojatnu udobnost i toplinu. Druženje se nastavilo i u gradu, gdje smo uživali u slobodnom vremenu i razgledavanju gradskih znamenitosti, a navečer smo se zabavili u jednom disko klubu. Sljedeći dan bio je iscrpljujući , i fizički i psihički. Put prema gradskoj bolnici bio je ispunjen neobjašnjivom nervozom. Na prvi pogled bolnica je izgledala kao i svaka druga, no pažnju nam je privukao znak Crvenog križa koji je prepun rupa i takav čuva sjećanje na život tijekom rata. Snimke iz rata, podrum bolnice, tama u svim prostorijama ipak nam govore da to nije „obična“ bolnica. U sjećanju će nam zasigurno ostati tamna prostorija koju obasjava tek plamen jedne svijeće dok u pozadini nepoznati glas izgovara imena žrtava – heroja. Posjetili smo i Memorijalno groblje koje je istovremeno zastrašujuće i predivno. Saznali smo da je najmlađa žrtva imala tek šest mjeseci, a najstarija čak 104 godine. Na Ovčari smo slušali o onome što smo već znali, ali je i dalje bilo bolno i tek sada smo u potpunosti shvatili zašto je Vukovar grad heroja.
Na kraju smo vidjeli i najveći simbol otpora, izdržljivosti i prkosa – vodotoranj. Sudjelovali smo i u kvizu na kojem nam je pobjeda izmaknula za dlaku. Oko 21 sat stigli smo kući i jedva smo dočekali prepričati roditeljima što smo sve vidjeli i doživjeli. Unatoč njegovoj prošlosti, Vukovar je divan grad i svima će nam ostati u dugom sjećanju.
Autor teksta: Ita Benčić, 8.b
Dojmovi učenika izraženi stihovima:
Vrijeme
Vrijeme je da nam otvore vrata istine.
Vrijeme je da nam pokažu tajnu mračnih ljudskih duša.
Vidjeli smo što se dogodi kada govor mržnje
prijeđe u djelo.
Kada podvojenost naroda
postane masovna grobnica.
kada uplakano dijete
postane simbol otpora.
Kada želja jedne nacije
postane propast druge.
Kada se nakon svih tih godina
ne može zaboraviti vrijeme,
vrijeme koje prolazi,
ali ožiljke ostavlja,
dok glas ranjenoga grada
danas nudi sjećanje na njegove heroje.
Napisala: Lorena Barić, 8. b
________________________________________________
Hrvatski vjetar
Crnilom prelivena ravnica
puna je malih bezbrižnih ptica.
Dok razmišljam i gledam ovu zemlju ravnu,
vrati me u prošlost ne tako davnu.
Još se vidi bol kao prašina u zraku
zbog ljudi koji su bili u ratnome mraku.
Otimali su nam ovu zemlju metar po metar,
sve dok ih nije otpuhao
snažni
hrvatski
vjetar.
Napisala: Bruna Rogoz, 8. b