U ovo predblagdansko vrijeme učenike 1.a i 1.b razreda svojim posjetom ugodno je iznenadio, ni više ni manje, dimnjačar.
Prvašići su brzo zaključili o kojem se zanimanju radi zbog svih alata koji su ih dočekali u maloj dvorani.
Dimnjačar Marin Lenac, otkrio nam je da je i on sjedio u klupama naše škole u razredu učiteljice Bogdanke Conjar te se rado odazvao pozivu. Poučio nas je posebnostima ovog zaista rijetkog zanimanja.
U posjet je došao u svečanoj odori. Bijela marama oko vrata koja ga štiti od dima, zlatna dugmad koja se bljeska kad ih gledaš, šareni bedževi i cilindar na glavi, dio su svečane odore dimnjačara koji ima majstorski ispit.
Dobili smo odgovore na različita pitanja i doznali da je, unatoč suvremenoj tehnologiji i promjenama u dimnjačarskom poslu, neke poslove potrebno obavljati ručno. Dimnjaci se pregledavaju i čiste barem dva puta godišnje. Moguće su i opasnosti, poput pada s krova, no dimnjak je moguće čistiti i bez penjanja na krov. Posebno zanimljiva nam je bila dimnjačarska četka jer ju je nakon čišćenja dimnjaka dovoljno samo protresti i savršeno je čista. Dok smo mi nagađali, učenica Lea iz 1.a dobro je znala da je to zato što se dimnjačarska četka radi od konjske dlake.
Dimnjačara ima svuda u svijetu. Jednom godišnje se svi zajedno druže u Italiji kada razmjenjuju svoje bedževe i iskustva.
Ako niste znali, dimnjačari donose sreću. Zamislili smo želju i primili se za „gumb“. Naše veselo druženje završilo je čašćenjem dimnjačarskim bombonima u nadi da će nam se želja jednoga dana i ostvariti.
Autor: Mirna Pavlaković