Nezaboravno putovanje po srednjem Jadranu
8. a i 8. b razred zajedno sa svojim razrednicama i profesorom Slavenom Kampićem četiri su dana obilazili gradove srednjeg Jadrana: Zadar, Trogir, Split i Šibenik na putu koji je započeo 25. kolovoza, a završio, na žaljenje sviju, 28. kolovoza 2018.
Parkiralište ispred OŠ Grabrik u 6.00 sati… Još uvijek je nedovoljno svijetlo da bismo jasno vidjeli jedni druge, ali uzbuđenje i nestrpljenje se osjećalo u zraku. Konačno krećemo na put koji smo dugo planirali. Smjestili smo se u udobni autobus, mahnuli roditeljima i krećemo prema Zadru. Putem smo slušali našeg vodiča koji nam je govorio o Lici, ličkom velikanu iz Smiljana, Nikoli Tesli, izgradnji autoceste, a neki su malo i zaspali.
Stigavši u Zadar, nezaobilazno se susrećemo sa zadarskim Forumom i crkvom sv. Donata. Unutra nas je iznenadila svježina koja nas je osvježila jer je dan bio vruć. Dao ju je sagraditi u 9. stoljeću biskup Donat i vrlo je neobičnog oblika, okrugla. Danas se koristi samo za različite nastupe, zbog dobre akustike, a ne i za crkvene obrede. Ja sam se okušala u pjevanju i doista lijepo zvuči, kao da zvuk prolazi kroz nas i odbija se o zidove. Poslije smo posjetili katedralu sv. Stošije čiji je pepeo u Zadar donio upravo biskup Donat i ona je postala zaštitinicom grada te su brojni hodočasnici došli obići škrinju u kojoj je pepeo bio pohranjen. U Zadru smo još, osim brojnih znamenitosti, uživali u obilasku Muzeja antičkog stakla, a imali smo priliku i vidjeti kako se posebnom tehnikom puhanja oblikuju stakleni predmeti.
Nastavljamo put prema Trogiru, tj. Segetu Donjem, našem četverodnevnom odredištu. U miru borove šume smješteni su apartmani u koje smo se ubrzo smjestili. Tu je uvijek bilo zabavno za što su se pobrinuli i naši animatori. Osim lijepe plaže i brojnih sadržaja iznenadila nas je prisutnost i domaćih životinja: koza, konja, mačaka. Navečer smo se zabavljali u disku, plesali, pjevali, igrali zabavne igre.
Drugog dana boravka obišli smo Trogir, rodni grad Petra Berislavića, hrvatskog bana i biskupa koji se proslavio borbama protiv Turaka, a surađivao je i s Markom Marulićem, „ocem hrvatske književnosti“. Popeli smo se i na poznatu kulu Kamerlengo i saznali mnoge lijepe priče vezane uz povijest Trogira. Meni se najviše svidjela legenda o mornaru Sebastijanu koji je svojoj voljenoj djevojci kupio šal koji je bio zaražen kugom. Djevojka ga je ponosno nosila, ali se, nažalost, zarazila kugom i umrla. Shrvani mladić dao je sve što ima i izgradio crkvu sv. Sebastijana te postao zaštitinikom oboljelih od kuge.
Poslijepodne smo proveli u Splitu. Divili smo se veličanstvenoj Dioklecijanovoj palači, njenim podrumima koji su služili za skladištenje hrane, a očuvani su zbog toga što su Splićani u njih odlagali građevinski otpad koji je spriječio njihovo urušavanje. Prolazeći tim prostorijama, na trenutke sam se osjećala kao da sam i sama dio te povijesti, šećem hodnicima i biram hranu za cara, voće, povrće, maslinovo ulje i vino… Dioklecijan je bio vrlo sposoban vladar, ali je na kraju zapamćen kao posljednji car koji je progonio kršćane pa nije bio omiljen. Ispred jednog od izlaza iz Palače susreli smo se s poznatim kipom Grugura Ninskog te mu za ostvarenje jedne želje pomazili palac.
Treći dan bio je rezerviran za plovidbu brodom, najprije do Šolte koja nas je iznenadila zelenilom na kraju vrlo sušnog mjeseca, a onda do Čiova gdje nas je dočekala prava mediteranska spiza – skuša s gradela, salata od kupusa i lubenica kao desert. Nakon ručka okupali smo se u kristalno čistom moru i kasno popodne naši brodski domaćini iskrcali su nas nadomak apartmana. Navečer ponovno zabava u disku.
Posljednji dan nitko nije krio umor s lica, ali svi bismo boravak produžili za još koji dan. Oprostili smo se sa Segetom Donjim i krenuli prema Šibeniku. Obišli smo katedralu sv. Jakova, divili se umijeću Juraja Dalmatinca i čudili se zašto nam svi vodiči naglašavaju da su Dalmatinci lijeni kad su uspjeli sagraditi tako lijepe gradove i ostaviti nam vrijedne znamenitosti.
Nedaleko Šibenika posjetili smo Sokolarski centar gdje se oporavljaju i liječe ozlijeđene ptice. Saznali smo mnoge informacije o načinu života sova ušara i sokolova, a imali smo priliku i sami držati sokola na ruci i hraniti ga. Divim se ovim pticama i poštujem ih još više, ali se divim i ljudima koji više od desetljeća održavaju ovaj Centar i brinu o pticama.
Ogladnili smo pješačeći i baš smo se veselili Pakovom Selu gdje nas naši domaćini u Etnolandu dočekuju finim ručkom ispod peke i pokazuju nam tipičnu kuću Dalmatinske zagore. Saznali smo kako se prije živjelo u ovom dijelu Hrvatske, koje su predmete koristili, čime su se hranili, kako zabavljali. Opraštamo se od ljubaznih domaćina i nastavljamo prema Karlovcu.
Sve što je lijepo, jednom mora i završiti. Tako je završila i naša ekskurzija. Dok smo se vozili prema Karlovcu, razmišljala sam o proteklim danima i shvatila da se nećemo sjećati osnovne škole po tome kakve je tko imao ocjene, već po prekrasnim trenutcima koje smo dijelili i zajedno odrastali.
Laura Balta, 8.b