U utorak, 4.10.2016. u knjižnici naše škole održano je predavanje o projektu „AFRIKA – možemo zajedno“ profesora Dejana Nemčića te svečana podjela zahvalnica za sudjelovanje u ovoj vrlo uspješnoj akciji.
Predavanju su prisustvovali učenici 2.b i 4.a naše škole te učenici OŠ Dubovac i OŠ Švarča.
Da se podsjetimo. Akcija je provedena u 2. polugodištu prošle školske godine u mnogim hrvatskim školama pa tako i u našoj. Prikupljao se školski pribor za djecu i škole u Africi . Prikupljeno je mnogo materijala.
Prof. Dejan Nemčić, autor navedenog projekta, ovo je ljeto proveo u Africi te sav prikupljeni materijal donirao tamošnjim školama i sirotištima. Ovim predavanjem o svojem putovanju želio se na neki način odužiti svima koji su sudjelovali u ovoj akciji te podići svijest o obrazovanju djece u državama trećeg svijeta.
Predavanje je bilo vrlo poučno, slikoviti i dirljivo.
Evo dojmova učenika 2.b. razreda:
Nikolina- Osjećala sam se tužno.Shvatila sam na koji način treba razmišljati. Naučila sam da je Afrika puno drugačija nego što sam mislila i da su djeca u Africi jako skromna.
Ema- Osjećala sam se „krivo“ kada sam vidjela kako oni žive, jer ja imam vode, hrane, odjeću, obuću, igračke, a oni ništa. Bila sam jako,jako tužna kad sam vidjela da neki nemaju obitelj.
Lea- Bila sam jako tužna jer djeca nemaju dom.
Katarina- Bilo je neobično. Naučila sam da tamo nema hrane.
Vida- Saznala sam da oni nikada ne plaču. Bila sam iznenađena.
Fran- Bilo mi je najtužnije kad sam čuo da tamo ubijaju djecu i uzimaju im organe.
Ennio- Bilo mi je čudno što su svi crnci.
Nina- Bilo mi je žao što su siromašni.Kada su stavili naše crteže ispod jastuka svi smo bili tužni. Vidjeli smo da im ti crteži puno znače. Nismo mogli vjerovati da nikad nisu pustili ni suzu. Željela bih im pomoći u životu.
Ana Marija- Bilo je tužno i jadno.
Sara- Bilo mi je neobično jer žive bez vode i struje. A jedu vodu i brašno smiješano zajedno.
Vito C.- Bilo mi je jadno, ali i lijepo.
Jakov- Bilo mi je čudno kako mogu živjeti u takvoj prašini.
Katja- Tek sada mi je bilo jasno da mi roditelji ne lažu.
Lucija-Osjećala sam se tužno, ali i lijepo jer tamo djeca nikad ne plaču.
Filip- Bio sam tužan kad sam vidio da mala djeca spavaju na podu.